U današnjem „postu“ sam se odlučio da vam delimično predstavim svoje mišljenje o mesu u svakodnevnoj ishrani. Zašto ga imamo mnogo manje u toku programa nego u redovnoj svakodnevnoj ishrani, na koju je većina vas navikla.Pojavom industrije došlo je donekle do zaborava kako je svakodnevna ishrana nekada izgledala. Dok su se svakodnevni obroci zasnivali na žitaricama, mahunarkama, povrću, voću, začinima i donekle mlečnim proizvodima, meso se jelo samo u posebnim prilikama.
Potrošnja mesa počinje da raste od šezdesetih godina prošlog veka, ali posebno od osamdesetih godina prošlog veka do danas.
Meso,
je važan izvor hranljivih materija – joda, gvožđa, cinka, vitamina (posebno B12) i esencijalnih masnih kiselina.
Međutim, dokazano je da velika potrošnja ovog izvora proteina ima negativan uticaj na životnu sredinu (1). Gde se istraživanjem Gonzales i saradnici okreću na klimatske promene koje vode, razvoju novijih virusa, što u svakodnevnim prehrambenim navikama unošenja većih kolićina mesa utiče na zdravlje ljudi (1).
Međunarodna agencija za istraživanje raka – Svetske zdravstvene organizacije klasifikovala je prerađeno meso kao kancerogeno za ljude zbog povezanosti sa karcinomom debelog creva (2). Kancer želudca je povezivan sa većom upotrebom prerađenog crvenog mesa, dok je belo meso povezivano sa smanjenim rizikom od nastanka istog tipa kancera (3). U odnosu na dokaze istraživanja, može se sa poverenjem zaključiti da je velika potrošnja crvenog mesa, a posebno prerađenog mesa, povezana sa povećanim rizikom od nekoliko glavnih hroničnih bolesti i prevremenog mortaliteta: gojaznosti (4), dijabetesa (5), kardiovaskularnog zdravlja (6)…
Studije su otkrile značajno manji rizik od koronarne bolesti srca (7), moždanog udara (8), dijabetesa tipa 2 (9) i smrtnosti od svih uzroka (10), kada se životinjski izvori proteina – posebno, crveno i prerađeno meso, zamene sa biljnim izvorima proteina, poput orašastih plodova, mahunarki i integralnih žitarica.
Međutim, takođe postoje i studije u kojima se izveštava o nepovratnim neurološkim oštećenjima kod dece veganskih majki koja nisu imala dovoljno vitamina B12 (12,13). Vegetarijanci takođe imaju veću mogućnost nedostatka gvožđa u organizmu. Veći procenat vegetarijanaca, u poređenju sa nevegetarijancima, imao je anemiju sa nedostatkom gvožđa. Ovo se posebno odnosi na žene vegetarijanke u premenopauzi (14).
Taj se sada već poznati stereotip (manjak gvožđa prilikom vegetarijanske ishrane) u istraživanjima pokazuje kao netačan (15), ipak se sugeriše redovnija kontrola kod onih koji uopšte ne unose meso – vegana i vegetarijanaca. Iako vegani imaju mnogo niži unos kalcijuma i proteina u ishrani od ostalih, veganstvo nema negativan uticaj na mineralnu gustinu kostiju i ne menja telesni sastav (16).
Svi ovi rezultati i istraživanja se moraju tumačiti oprezno, zbog male veličine uzorka i malog broja studija koje ocenjuju ove aspekte povezanosti. Iako su istraživanja izuzetno zanimljiva jer pomažu u davanju tačnijih informacija ljudima koji žele da usvoje nove prehrambene obrasce, treba pristupiti uvek individualno i sa pre svega dobrom dijagnostikom početnog stanja.
Postoji još mnogo istraživanja na ovu temu koja ću podeliti sa vama ubuduće! 
1. González, N., Marquès, M., Nadal, M., & Domingo, J. L. (2020). Corrigendum to “Meat consumption: Which are the current global risks? A review of recent (2010–2020) evidences”. Food Research International, 109620.
2. V. Bouvardet al., Carcinogenicity of consumption of red and processed meat.Lancet Oncol.16, 1599–1600 (2015).
3. Kim, Kim, Lee, Kwon, Lee, Keum, & Park. (2019). Effect of Red, Processed, and White Meat Consumption on the Risk of Gastric Cancer: An Overall and Dose–Response Meta-Analysis. Nutrients, 11(4), 826.
4. A. C. Vergnaudet al., Meat consumption and prospectiveweight change in participants of the EPIC-PANACEA study.Am. J. Clin. Nutr.92, 398–407 (2010).
5. A. Wolk, Potential health hazards of eating red meat.J. Intern. Med.281, 106–122 (2017).
6. X. Wanget al., Red and processed meat consumption andmortality: Dose-response meta-analysis of prospective cohortstudies.Public Health Nutr.19, 893–905 (2016).
7. A. M. Bernsteinet al., Major dietary protein sources and risk of coronary heart disease in women.Circulation 122, 876–883(2010).
8. A. M. Bernsteinet al., Dietary protein sources and the risk of stroke in men and women.Stroke 43, 637–644 (2012).
9. A. Panet al., Red meat consumption and risk of type 2 diabetes: 3 cohorts of US adults and an updated meta-analysis.Am. J. Clin. Nutr.94, 1088–1096 (2011).
10. M. Songet al., Association of animal and plant protein intake with all-cause and cause-specific mortality.JAMA Intern. Med.176, 1453–1463 (2016).
11. M. Springmann, H. C. J. Godfray, M. Rayner, P. Scarborough,Analysis and valuation of the health and climate changecobenefits of dietary change.Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A.113,4146–4151 (2016).
12. Von Schenck U, Bender-Gotze C, Koletzko B (1997) Persistence of neurological damage induced by dietary vitamin B-12 deficiency in infancy. Arch Dis Child 77: 137 – 139.
13. Guez S, Chiarelli G, Menni F, et al. (2012) Severe vitamin B12 deficiency in an exclusively breastfed 5-month-old Italian infant born to a mother receiving multivitamin supplementation during pregnancy. BMC Pediatr 12: 85
14. Pawlak, R., Berger, J., & Hines, I. (2016). Iron Status of Vegetarian Adults. American Journal of Lifestyle Medicine, 155982761668293
15. Sigrun Henjum, Synne Groufh-Jacobsen, Tonje Holte Stea, Live Edvardsen Tonheim, Kari Almendingen. Iron Status of Vegans, Vegetarians and Pescatarians in Norway Biomolecules. 2021 Mar; 11(3): 454.
16. Ho-Pham, L. T., Nguyen, P. L. T., Le, T. T. T., Doan, T. A. T., Tran, N. T., Le, T. A., & Nguyen, T. V. (2009). Veganism, bone mineral density, and body composition: a study in Buddhist nuns. Osteoporosis International, 20(12), 2087–2093.